Da li ste se ikada istinski zapitali šta zaista znate o biljci kanabis (konoplja, marihuana, „trava“…) i koja istina se krije iza bezbrojnih primera napada na nju i na njena svojstva? Konoplja je večita tabu tema, iako se za njeno postojanje zna unazad 5.000 godina i važi za jednu od najtajanstvenijih, a u isto vreme i jednu od najkorisnijih biljaka na planeti.

Do sada je poznata činjenica da je konoplja korišćena među prvim kultivisanim biljakama i da se pokazala kao nezamenljiv resurs u proizvodnji tekstila, u brodarstvu, proizvodnji papira, hrane, ali i u građevinarstvu, kao i da je svoje mesto našla u širokoj medicinskoj primeni. Uzgoj i prerada konoplje bili su sastavni deo modernih ekonomija.

U našoj zemlji kanabis se odavno koristio u brojne svrhe. U apotekama u Srbiji mogle su se naći cigarete od indijske konoplje za lečenje astme, neurotičnog kašlja, promuklosti, neuralgije, nesanice i svih bolesti disajnih organa, sve do sredine šezdesetih godina dvadesetog veka, dok nije zabranjena na nivou UN-a. U “Srpskoj farmakopeji” iz 1926. godine i “Jugoslovenskoj farmakopeji” iz 1933. godine, vrsta kanabisa – “indika”, koja ima veći procenat psihoaktivne supstance THC-a od vrste “sativa”, pominje se kao oficijalna biljka, odnosno bila je odobrena za upotrebu u medicinske svrhe kao lek, zvanično i zakonski, sa tačno određenim dozama za pojedinačne terapije.

Međutim, 1963. godine naša država potpisala je međunarodnu konvenciju o zabrani korišćenja. Kanabis je nastavio da se uzgaja u industrijske svrhe za proizvodnju tekstila, izolacionih materjala i konopca, međutim 1977. godine sve do danas zabranjena je za te namene. Uprkos zabranama, naučna brojna istraživanja dostignuta i u 21. veku ne beleže nijedan primer da je neko ikada nastradao od upotrebe marihuane, štaviše govore o blagodetima koje bismo imali legalizacijom.

Kanabis je zvanično zabranjen tridesetih godina prošlog veka, a razlozi koji se kroz istoriju navode su višestruki. Tako se marihuana pominje u “Američkoj farmakopeji” 1851. godine, dok je 1936. godine skinuta sa spiska lekova. Glavni razlozi zbog kojih su prohibicionisti kriminalizovali kanabis bili su rasistički, tvrdeći da marihuana izaziva ludilo, nasilje i rasno mešanje. Već pred kraj XIX veka, kada su industrija nafte i pamuka morali da nađu svoj put u široj društvenoj primeni, počela je da se vodi sve veća prohibicija protiv biljke.

Međutim, zahvaljujući upornim naučnicima sveta, osamdesetih godina se dolazi do čudesnog otkrića da svi kičmenjaci u sebi imaju Endokanabinoidni sistem sa receptorima koji se nalaze u mozgu, kičmenoj moždini i nervnim ćelijama, kao i da samo naše telo proizvodi endokanabinoide. Čuveni pisac David Albahari to je najbolje opisao rečima da je čovek “marihuana koja hoda”. Zatim je usledilo sve više istraživanja o blagodetima po ljudsko zdravlje, a danas veliki broj naučnih studija govori da neki prečišćeni oblici glavnih sastojaka marihuane imaju sposobnost da, pri upotrebi, navedu ćelije raka da pre svega prestanu da se dele i dalje šire, a potom i da same sebe ubijaju.

U zemljama u kojima je kanabis legalizovan u medicinske i rekreativne svrhe, rađene su studije na koji način legalizacija doprinosi boljem kvalitetu života i da li to uopšte biva evidentno. Brojni primeri širom sveta ukazuju upravo na to koliko industrija o kojoj govorimo doprinosi ekonomskom procvatu država otvarajući nova radna mesta, čime se poboljšavaju socijalni status i kvalitet života građana, pritom smanjuje se stopa kriminala, a zabeležena je i sve manja rekreativna konzumacija kanabisa među maloletnicima.

Osim toga, doprinosi u ekološkom smislu usporavanja naglih klimatskih promena, što se postiže pročišćavanjem vazduha i radioaktivnog zemljišta, dok se od kanabisa može proizvesti biodizel, biorazgradiva plastika, papir i drugo.

Ivana Bakmaz